FESTIVAL DEMOKRACIJE

Izbori bili i prošli. Po svemu su bili blijedi i beznačajni, iako se birao prvi čovjek u državi. Za malo ovlasti koje ima, potrošeno previše novca. Zasigurno bi trebalo u budućnosti razmisliti o tome. Jer bilo tko financirao skupe izborne kampanje, ceh na kraju plaćaju građani.

Nakon izbora euforija u taboru pobjednika. „Festival demokracije“ ...čulo se nerijetko.

Ako se jedni izbori kod kojih je interes građana bio 50% mogu nazvati festivalom demokracije, onda se i komunalni izbori u našem gradu mogu proglasiti doprinosom demokraciji.

Moramo biti skromni i prihvatiti stvari onakvim kakvim jesu. Imamo puno razloga biti zadovoljni političkim promjenama, koje nam se događaju u zadnje vrijeme. Mislim da su birači a i cjelokupno duštvo postali puno zahtjevniji.

Prošlo je vrijeme samodopadnih, arogantnih, populističkih i dozlaboga dosadnih egocentričara sa rukama u džepovima. Dvije najjače političke stranke ...odjednom odrasle, postale preko noći prihvatljive i zanimljive.

HDZ se rješio Sanadera, nadam se zauvjek. Sigurno da ima još puno njemu sličnih, ali njihovo vrijeme je prošlo. Dobro ...Sanader je odlučio sam poštediti HDZ svoje osobe, što mu je bio hvalevrijedan postupak. Očito se preračunao i potcijenio sposobnosti njegovih najbližih suradnika.

Milanović je u izbornoj noći postigao potrebnu političku zrelost. I on je oslobođen Sanaderove inačice u njegovim redovima ...Milana Bandića. Sigurno da je i u njegovom najužem društvu još nekoliko suradnika, čijih bi se usluga rado odrekao, ali pobjeda Josipovića na izborima dala mu je vjetar u jedra.

Inozemni mediji puni su hvale za politički razvoj u Hrvatskoj. Možda oni bolje i dalje vide, nego što je to nama moguće. Ako je tako, onda je to dobar razvoj. U svakom slučaju dvojac na vrhu stvara utisak,  da je u stanju nosit se sa svima nedaćama i rješavati  probleme temeljito i kvalitetno.

Jedan od problema, kojega će se morati ozbiljno prihvatiti jest problem dvojnog državljanstva. Žalosno je da kandidati za predsjednika Hrvatske, svoje glasove kupe i dobivaju na području druge države. Nisam protivnik dvojnog državljanstva, ali sam za to da se to rješi na razuman način. Državljanstvo ne daje samo prava, nego zahtjeva i obveze. Dosadašnje rješenje omogućuje zloupotrebu, izbjegavanje plaćanja PDV-a i dvostruko korištenje socijalnih prava.

Osobno imam pravo na državljanstva četiri države, a imam samo jedno ...hrvatsko. Obveze koje iz njega proizlaze, dovoljne su mi. I niti u čemu nisam ograničen. Rezultati izbora u BiH, Slovačkoj i Njemačkoj, zanimaju me jako, ali moram se zadovoljiti znatiželjom.

Često se priča o porezu, kao mjerilu izbornog prava. Htio bih izbjeći tu opasnu diskusiju. Mislim da porez kod određivanja prava na glasovanje nije dobar kriterij, jer ćemo onda vrlo brzo doći do teze da bi onaj tko plaća više poreza imao veće pravo glasa, ili da onaj tko uopće ne plaća porez ne bi trebao imati to pravo. To bi onda isključilo studente, umirovljenike, nezaposlene...

Po meni bi najbolje rješenje bilo stalno mjesto boravka, pod uvjetom da imaš samo jedno. Na taj način bi se spriječio izborni turizam, a građanima bi se vratila vjera u poštene izbore.

Mislim da bi ovaj „festival demokracije“ trebalo iskoristi za povratak nade u politiku. Građani su dokazali političku zrelost. Sada su na redu političari.

Emil Cipar

CRVENO I CRNO

Predsjednički izbori u Hrvatskoj. Sama riječ IZBORI kaže da možeš nešto birati. Neki poseban izbor nije bio uočljiv, ali onda se ljudi odlučuju za klasiku. Za crveno ili crno. Sad boje baš nisu bile tako jasno ...crveno je bilo nekako ružičasto ili lila, a crno je bilo više sivih tonova. Sivilo ili blijedilo ...bilo na izbor.

U prvom krugu je to nekako prošlo. Zanimanje birača daleko ispod 50%.

Rezultati nakon prvog izbornog kruga, opet nejasni. Dva blijedocrvena kandidata, koje je po boji teško razlikovati, ostala u trci. A potrebna je jasna razlika da bi se čak i oni koji su u prvom izbornom krugu izašli na izbore, privolili da još jedanput to učine. A potrebno je i provocirati onu večinu, koja je ostala kod kuće u prvom izbornom krugu.

Dakle kad podjela po boji nije bila moguća, treba tražiti druge načine. I pronađen je uskoro ... čovjek ili stranka. Usamljeni kauboj, koji se bori za pravdu, protiv snažne i moćne stranke.

No kauboj se ipak uplašio. Potražio saveznike. I po njegovim rječima našao ih. U snažnoj i sveprisutnoj Crkvi. „Crkva je uz mene“ najavljuje.

Sada su već razlike jasne. Na izboru stoje ... crkva ili stranka. Sad je to već puno jasnije.

Meni nije jasno, kako se Crkva uklopila u tu igru. Da vodstvo Crkve želi držati daljinski upravljač u ruci je legitimna želja. Ali izraziti je ...pardon ...moram govoriti načinom kako to Crkva radi da bilo razumljivo.

Biskupi ne spominju imena. Oni kažu da svatko može birati po svojoj volji, pod uvjetom da bira onoga tko jasno stoji iza krščanskih načela, onoga koji je nešto niži i onoga što ima prugastu kravatu. Inače sve ostalo po slobodnoj volji, jer crkva se ne želi nipošto mješati i prepušta stadu birati slobodnom voljom. I još napominju da neke stranke nisu baš po njihovoj volji, ali to ne bi smjelo utjecati na slobodan izbor.

Onaj drugi kandidat, koji ima iza sebe stranku nastupa pod sloganom pravDA. Ja sam to razumio kao pravda, neka mi kandidat oprosti, ako nisam dobro razumio.

Samo ne znam misli li on na pravdu, koja nas okružuje trenutno, ili na onu pravdu iz vremena kada crvena boja nije bila tako stidljiva, kada je dominirala svugdje.

Ili misli na neku buduću pravdu, koja bi se trebala prosuti po nama, kao baloni na božičnom koncertu u kazališnoj dvorani.

U svakom slučaju ljudi više vole pravdu, nego crvenu boju, koja je izbledjela do neprepoznatljivosti ...baš kao i kandidat.

U svakom slučaju na izbor stoji ...Pravda ili Crkva. 
Razlika je već jasnija ...samo mi nije jasno što će biti ako kauboj ne bude izabran. Hoće li Crkva tada priznati poraz?!

Emil Cipar