Pričao mi davno pokojni Ivan Tomac o događajima vezanim oko Rezulucije Informbiroa. Jezive stvari u koje je teško povjerovati. Ivan Tomac ...Brođani znaju o kome je riječ, bio je i sam involviran u te događaje i do kraja života snosio posljedice krvavih i gnusnih političkih igara.
Duboko su me se dojmile te priče. Bio sam sretan da su ta mračna vremena prošla i da sada imamo demokraciju.
Nisam bio dugo sretan. Stranka na vlasti počela se ponašati u duhu staljinističkih čistki i općenito u duhu Staljina. A pravilo je jednostavno, koliko i prozirno:
1.Korak ...Za sve što nevalja okriviti bivši sustav.
2.Korak: Potražiti vanjske neprijatelje i njih okriviti za neuspjehe.
3.Korak: Ako kola i dalje idu nizbrdo ...potražiti neprijatelje u vlastitim redovima.
Ako neprijatelja nema treba ih stvoriti. Taj proces zahtjeva veliku dozu pokvarenosti, ali ako se treba spasiti sustav, nema cijene koja bi bila previsoka.
Čini mi se da se HDZ nalazi sada upravo pri tome trećem koraku. Jer tehnologija učvrščivanja položaja iz staljinističkih vremena je ostala ista. A zašto bi se mjenjala kad je bila učinkovita.
U takvih čistkama najprije stradaju novinari. Oni su krivi, jer pišu i govore o događajima, koji se nisu smjeli dogoditi. Ako se ne piše o nečemu ružnom, onda se to nije ni dogodilo.
Najlakše je o stvarima pisati općenito, globalno... Mala je mogućnost da ćeš se nekom zamjeriti. No, problem je što onda ostaješ nejasan. Treba, a to je staro novinarsko pravilo ...i najkrupnije svjetske događaje, pokušati pojasniti na pojedinačnim sudbinama. To je razumljivo. Ako o svjetskoj krizi pišeš iz Wool Streeta, teško će čitatelj shvatiti razmjere i posljedice globalne katastrofe. Pad cijena dionica, suzdržanost fondova, pad kamatnih stopa ...sve je nekako nejasno maglovito. Ali pišeš li o jednoj prosječnoj hrvatskoj obitelji s imenom i prezimenom, konkretnim mjesečnim prihodima i rashodima ...svima će odmah postati jasno da smo u govnima.
A o svemu se može pisati općenito i konkretno. Općenito to izgleda: Vlada je odlučna uvesti reda u državi. Institucije rade svoj posao, a Vlada im pri tome daje najveću podršku.
Tako izgleda općenito. To se smije pisati i ništa ti se neće dogoditi.
Međutim ...konkretno to nije jednostavno. Novi primjer iz naše županije. Dogodila se tučnjava s policijom. Sudionici imaju imena i prezimena. Ništa posebno ...to se događa danomice. Dečki pod utjecajem alkohola postanu nasilni, policija pokušava uvesti reda i sve na svojemu mjestu.
Problem nastaje kod imena. Počinitelji su sinovi saborskog zastupnika.
I sada nastaju problemi za novinare ...smijemo li pisati ...trebamo li pisati?
Nacionalni listovi uglavnom objaviše vijest.
Lokalni mediji uglavnom šute. Čeka se neki znak, a to može samo doći iz redova parasustava, koji ustvari upravlja ovom državom. Masovna uhićenja u slučajevima korupcije su samo pokušaj dokazivanja da nije tako. Sustav je ogroman i trebat će puno vremena i volje da se narod uvjeri da će jednoga dana doživjeti pravdu.
U našem slučaju to izgleda ovako:
Policija je utvrdila činjenice, podigla kaznene prijave, predala stvar nadležnim organima od kojih bi trebalo očekivati neku presudu.
Da nebi ...nedaj Bože došlo do pravedne presude, počelo se utjecati na nju. Otac mladića, koji su izazvali incident je saborski zastupnik Mato Bilonjić, član HDZ-a. Njegova dva sina isto članovi pomenute stranke.
Mato Bilonjić diktira lokalnim novinarima svoju verziju događaja. U slobodnom prevodu bi to glasilo: Ničim izazvani policajci su na djecu potegnuli oružje ...kratke, duge cijevi, laka oklopna vozila. Nevina dječica se morala braniti. Ozlijeđeni policajac žrtva je nesretne okolnosti. Okliznuo se na hrpi snijega i pri padu susreo se sa stisnutom šakom, koju jadno dijete nije na vrijeme uspjelo povući. I tako ...nekoliko puta.
Ja sam žrtva neviđene hajke na mene zbog toga što sam Bosanac i što se borim protiv nepravde u Novoj Gradiški. Samo 15 godina nakon privatizacije ukazao sam na neke nepravilnosti u istoj. Majka jednog od policajaca je novinarka i proganja me.
Nema nedodirljivih ...čujemo ovih dana od premijerke, koja je ujedno i predsjednica HDZ-a. Trebamo li joj vjerovati vidjet ćemo uskoro na našem slavonskom primjeru. Odrekne li se HDZ evidentiranih nasilnika u svojim redovima, postoji mogućnost da premijerka ne drži figu u džepu. Dobije li majka jednog od policajaca i kolegica otkaz ...ZNA SE.
Ivan Tomac nije više među nama. Za novinare se nije ništa promjenilo. Osuđeni su na šutnju, kao i on svojevremeno.
Mislio sam o ovome pisati u njemačkim medijima s kojima surađujem, ali mislim da neću, jer sumnjam da će mi ovo povjerovati. Za njih je jednoumlje završilo 1945. Kod nas još traje.
Duboko su me se dojmile te priče. Bio sam sretan da su ta mračna vremena prošla i da sada imamo demokraciju.
Nisam bio dugo sretan. Stranka na vlasti počela se ponašati u duhu staljinističkih čistki i općenito u duhu Staljina. A pravilo je jednostavno, koliko i prozirno:
1.Korak ...Za sve što nevalja okriviti bivši sustav.
2.Korak: Potražiti vanjske neprijatelje i njih okriviti za neuspjehe.
3.Korak: Ako kola i dalje idu nizbrdo ...potražiti neprijatelje u vlastitim redovima.
Ako neprijatelja nema treba ih stvoriti. Taj proces zahtjeva veliku dozu pokvarenosti, ali ako se treba spasiti sustav, nema cijene koja bi bila previsoka.
Čini mi se da se HDZ nalazi sada upravo pri tome trećem koraku. Jer tehnologija učvrščivanja položaja iz staljinističkih vremena je ostala ista. A zašto bi se mjenjala kad je bila učinkovita.
U takvih čistkama najprije stradaju novinari. Oni su krivi, jer pišu i govore o događajima, koji se nisu smjeli dogoditi. Ako se ne piše o nečemu ružnom, onda se to nije ni dogodilo.
Najlakše je o stvarima pisati općenito, globalno... Mala je mogućnost da ćeš se nekom zamjeriti. No, problem je što onda ostaješ nejasan. Treba, a to je staro novinarsko pravilo ...i najkrupnije svjetske događaje, pokušati pojasniti na pojedinačnim sudbinama. To je razumljivo. Ako o svjetskoj krizi pišeš iz Wool Streeta, teško će čitatelj shvatiti razmjere i posljedice globalne katastrofe. Pad cijena dionica, suzdržanost fondova, pad kamatnih stopa ...sve je nekako nejasno maglovito. Ali pišeš li o jednoj prosječnoj hrvatskoj obitelji s imenom i prezimenom, konkretnim mjesečnim prihodima i rashodima ...svima će odmah postati jasno da smo u govnima.
A o svemu se može pisati općenito i konkretno. Općenito to izgleda: Vlada je odlučna uvesti reda u državi. Institucije rade svoj posao, a Vlada im pri tome daje najveću podršku.
Tako izgleda općenito. To se smije pisati i ništa ti se neće dogoditi.
Međutim ...konkretno to nije jednostavno. Novi primjer iz naše županije. Dogodila se tučnjava s policijom. Sudionici imaju imena i prezimena. Ništa posebno ...to se događa danomice. Dečki pod utjecajem alkohola postanu nasilni, policija pokušava uvesti reda i sve na svojemu mjestu.
Problem nastaje kod imena. Počinitelji su sinovi saborskog zastupnika.
I sada nastaju problemi za novinare ...smijemo li pisati ...trebamo li pisati?
Nacionalni listovi uglavnom objaviše vijest.
Lokalni mediji uglavnom šute. Čeka se neki znak, a to može samo doći iz redova parasustava, koji ustvari upravlja ovom državom. Masovna uhićenja u slučajevima korupcije su samo pokušaj dokazivanja da nije tako. Sustav je ogroman i trebat će puno vremena i volje da se narod uvjeri da će jednoga dana doživjeti pravdu.
U našem slučaju to izgleda ovako:
Policija je utvrdila činjenice, podigla kaznene prijave, predala stvar nadležnim organima od kojih bi trebalo očekivati neku presudu.
Da nebi ...nedaj Bože došlo do pravedne presude, počelo se utjecati na nju. Otac mladića, koji su izazvali incident je saborski zastupnik Mato Bilonjić, član HDZ-a. Njegova dva sina isto članovi pomenute stranke.
Mato Bilonjić diktira lokalnim novinarima svoju verziju događaja. U slobodnom prevodu bi to glasilo: Ničim izazvani policajci su na djecu potegnuli oružje ...kratke, duge cijevi, laka oklopna vozila. Nevina dječica se morala braniti. Ozlijeđeni policajac žrtva je nesretne okolnosti. Okliznuo se na hrpi snijega i pri padu susreo se sa stisnutom šakom, koju jadno dijete nije na vrijeme uspjelo povući. I tako ...nekoliko puta.
Ja sam žrtva neviđene hajke na mene zbog toga što sam Bosanac i što se borim protiv nepravde u Novoj Gradiški. Samo 15 godina nakon privatizacije ukazao sam na neke nepravilnosti u istoj. Majka jednog od policajaca je novinarka i proganja me.
Nema nedodirljivih ...čujemo ovih dana od premijerke, koja je ujedno i predsjednica HDZ-a. Trebamo li joj vjerovati vidjet ćemo uskoro na našem slavonskom primjeru. Odrekne li se HDZ evidentiranih nasilnika u svojim redovima, postoji mogućnost da premijerka ne drži figu u džepu. Dobije li majka jednog od policajaca i kolegica otkaz ...ZNA SE.
Ivan Tomac nije više među nama. Za novinare se nije ništa promjenilo. Osuđeni su na šutnju, kao i on svojevremeno.
Mislio sam o ovome pisati u njemačkim medijima s kojima surađujem, ali mislim da neću, jer sumnjam da će mi ovo povjerovati. Za njih je jednoumlje završilo 1945. Kod nas još traje.
Emil Cipar
