EUROPA I MI

U posljednje vrijeme svima puna usta Europe. Europa će ovo ...Europa će ono ...svima će nam biti bolje kad uđemo u Europu. Dovodi upravo do ludila poneka izjava vrhunskih političara na vlasti. Od te silne žurbe otvoriti još neko poglavlje ...često se zaboravlja činjeničko stanje. Ili se zaboravlja ...ili to nikada nismo znali. Ovo drugo mi se čini vjerodostojnije.

Da bi ušli u Europu moramo biti politički osvještena nacija. A to nismo. Jedan od brojnih dokaza su Predsjednički izbori. Niti jedan od kandidata nema neku jasnu viziju o našoj budućnosti. Svi će se onih boriti protiv negativnih pojava, koje su u velikoj mjeri sami kreirali. Sudjelovali su u vladama, sjedili u saboru u vrijeme dok se događala najveća pljačka u povijesti zemlje. Zemlja je prezadužena, nacija u dezolutnom stanju. Država ima Ustav, ali ga narod u velikoj mjeri ne poznaje i ne zna kako funkcionira jedna demokratska tvorevina.

U Ustavu Republike Hrvatske stoji da sva vlast polazi od naroda. Znači ...narod je suveren. U nekim drugim državnim oblicima je to kralj, car, prdsjednik Centralnog komiteta... Ali kod nas je narod suveren ...ti, ja, Željko, njegov kum ...drugim rječima narod.

Taj narod ima posla i ne može se baviti sporednim stvarima, kao što je vođenje države. Zbog toga Narod izabere između sebe ljude, koji će to činiti. To je onda Sabor. Taj Sabor opet izabere premijera, osobu koja će upravljati tekućim poslovima. Taj premijer izabere ministre, a svi oni pred Saborom polože zakletvu da će po Ustavu Republike služiti narodu.

Sada ...zna se ...narod je gospodar, a ovi pomenuti su njegovi namještenici. Tako bi trebalo biti ...tako stoji u Ustavu.

Ali kod nas ni izdaleka nije tako. Narod i dalje misli da je sluga. Da nije tako zar bi budući namještenici državnih službi morali pisati molbu za prijam na radno mjesto. Umjesto molbi trebali bi pisati ZAHTJEV. Ali ...akademski obrazovani građani pišu uporno molbe. Koga mole ...samoga sebe, jer na kraju krajeva oni su suveren. To narod još nije shvatio.

Neki jesu! Oni ne pišu molbe, nego se učlane u odgovarajuću stranku, ili na pravom mjestu uruče kuvertu sa odgovarajućim sadržajem. Živimo po ustavu neke paradržave čija smo pravila odavno prihvatili. Ustav Republike Hrvatske je kao gostinjska soba, u koju mogu ući samo gosti. Domaćini žive u ljetnoj kuhinji ...improvizirano.

Još jedan od bezbroj primjera kolektivnog nepoznavanja ustavnog prava u Hrvata:

 Na ispričnicama za školu, ljekari upisuju učenicima i dijagnozu bolesti. Te ispričnice su dostupne svima ...u svakom slučaju nisu zaštićene državnom tajnom. Pravo na privatnost ...tko te zato pita.

Ljekari ...usput rečeno eklatantno krše Hipokratovu zakletvu, koju su položili ...točnije stavku 9 iste. Tamo stoji, a na to se zaklinju ...da nikome neće reći što su doznali prilikom pregleda pacijenta. Neće reći, ali napisati mogu ...misle oni.

 Gradonačelnik Slavonskog Broda, javno govori od čega boluju namještenici gradske uprave, a i sam je položio Hipokratovu zakletvu ...barem tako mislim.

U svakoj od zemalja Europske unije, bilo bi to posljednje što bi kao gradonačelnik učinio. Jer tko želi osobu, koja javno krši ustavna prava za gradonačelnika.

A kako to izgleda u drugim državama, koje su članice Europske Unije?

Ja sam 25 godina u invalidskoj mirovini. Moje mirovinsko osiguranje do danas ne zna zbog čega. Svojevremeno su ovlastili jednu ljekarsku komisiju da utvrdi moju invalidnost ...i to je to. Više ih nije zanimalo.

Moram li reći da se radi o mirovinskom osiguranju u jednoj europskoj državi!

Kod nas još uvjek, kao u starim vremenima svatko mora znati sve. Čak i ono od čega Ustav štiti, jer rekoh ...Ustav je ionako samo za šminku.

Vratimo se ispričnicama. One ...sa vidljivim dokazom kršenja osnovnih ljudskih prava ...prolaze kroz ruke tisuće prosvjetnih radnika. I nikome nije ništa sumnjivo na njima. A ti prosvjetni radnici su upravo te osobe, koje bi to prve morale uočiti. Jer oni uče djecu u školama. Uče ih svemu i svačemu, čak i tome da Hrvatska ima svoj Ustav. U detalje vjerojatno ne zalaze. Jer da zalaze ...vrlo brzo bi im upalo u oči da  su prava koja iz Ustava proizlaze, samo mrtvo slovo na papiru.

Šta je najveća garancija razvoja demokratske svijesti?

Nesumnjivo ...visoki razvoj civilnog društva. Ali upravo na tome polju imamo veliki manjak. Sve one snage društva, koje bi to stanje trebale poboljšati ...zakazale su. U prvome redu sindikati. Oni se još nisu ni koraka makli od prodaje zimnica i organiziranja sindikalnih putovanja. Za sitne novce prodaju kolektivne interese. Dokaz tomu je da se ...čak ni u ovim kriznim vremenima nisu ujedinili. Iz njihovih javnih nastupa proizlazi samo jedna poruka ...jadni smo mi!

Da se vratim na predsjedničke izbore. Kandidati obećavaju da će učiniti ovo ili ono. Prvo pitanje ...zašto to nisu učinili do sada? A mogli su! Većina od njih bila je na funkcijama izvršne vlasti, gdje su imali daleko veće ovlasti, nego što će imati, ako ih narod ...nedajbože, izabere za Predsjednika.

Drugo pitanje ...Kako mogu učiniti nešto što nije u njihovom opisu radnog mjesta?

Jedan kandidat će raditi ...kaže, 16 sati dnevno kao konj za Hrvatsku. I to bi trebalo biti dovoljno da ga narod izabere za Predsjednika države.

 Postoji kvalitativna razlika između glagola raditi i uraditi. I Sizif je radio ...baš se svojski trudio, a ništa.

Istina je ...konji puno rade. Ali hoće li njihov radi biti učinkovit, ovisi o onome tko upravlja njima ...tko drži kajase u ruci. A to se upravo očekuje od budućeg predsjednika ...da drži kajase i ruci.

Ali ima tu nešto! Možda bi trebalo stvarno izabrati konja za predsjednika. Mogao bi cijelo vrijeme nesmetano pasti na Pantovčaku, a nebi napravio nikakvu štetu.

Ali ipak ću izaći na izbore i učiniti listić nevažećim. I to je moj glas i moja demokratska obveza. A mogu to uskoro i ponoviti ...ovisi hoće li kandidat, kojega najmanje želim ući u drugi krug. Ako uđe, onda će onaj drugi kandidat dobiti moj glas ...da šteta bude manja. Jer glasovati se može i protiv nekoga.

A izlazak na izbore je odraz demokratske svijesti.

KAKO POSTATI BOGAT

Vratih se u Brod, nakon 35 godina izbivanja iz njega.

Velika je to promjena u životu. Urednik njemačkih novina za koje sam do tada radio, zamoli me da napišem par kolumni o osjećajima, doživljajima... Nisam inače pisao o Hrvatskoj za njih dotada ...nije bilo prilike.

Obećah mu. Surađivali smo dugo i dobro, pa neće valjda biti problem.

Kad sam završio prvi prilog, dadoh se u potragu za fotografijama. Na internetu ...naravno. Puno je fotografija iz Broda ...o događajima ...običajima. Puno lijepih fotogtafija, ali malo pogodnih za objavljivanje u novinama.

I onda otvorih sb-online. Vidim ...lijepo uređen portal, a fotografija koliko hoćeš ...za svaku prigodu.

I fotografije zadovoljavaju najviše kriterije. To se može vidjeti samo u vrhunskim svjetskim tiskovinama.

A sve imaju jednu temu ...Brod. To mi upravo treba ...to i tražim.

Ali takav fotograf ima sigurno i svoju cijenu ...a ona je sigurno daleko veća od mojega honorara.

Ipak napisah mail. Jako brzo stiže i odgovor. Vlasnik portala se osobno potrudio kontaktirati me. Napravit će ugovor i možemo ga potpisati istoga dana u „Savusu“

Tako upoznah Željka. Za svoje fotografije nije tražio nikakvu financijsku odštetu. Njemu je honorar dovoljno da će fotografije njegovog grada otići u svijet.

Moram reći da me je to zbunilo. Ima li još tih zanesenjaka, kakvih je nekada bio pun grad. Moja percepcija Broda danas, bila je upravo suprotna. U gradu se čuje drugi ton, druge navike, drugi način ophođenja.

Dogovorismo suradnju. I visinu honorara. Ali o joj ne bih odmah, jer ...vrijeme je recesije, pa bi ljudi mogli biti zavidni, kao da je tih pregršt dolara bogznašta. Dobro i ono ...osobni vozač i dnevnice ...sve to može izazvati zavist.

I nisam nikome pričao o svojim primanjima kod sb-online. Ovo je vrijeme kada USKOK uspješno traga za velikim i sumnjivim transferima, pa na svaku pojavu naglog bogaćenja ...odmah reagiraju.

Ali stiže me ipak. Postade svima jasno visina mojih primanja. To se doznalo iz pouzdanih izvora ...a koji bi to mogli biti, nego sb-online, glavom i bradom. Tako saznah da je reportaža iz portala Media-Via.Info,osvojila prvu nagradu za Internet reportažu na natječaju Nacionalne kampanje protiv tjelesnog kažnjavanja djece.

Postalo je svima jasno koja je veličina sb-online. Sada više ne možeš skrivati svoje prihode kod pomenutog medija ...sada je na udaru hrvatske intelektualne i ine publike.

Dakle ...moja bogata imovinska kartica, još se više popunila slijedećim stavkama:

Cijeli Brod je postao moj. Svakom danom obilazim svoje Klasije, svoju tvrđavu, svoje bezbrojne građevinske parcele prema Poloju. Lijeva obala Save na podrčju brodske općine, potpuno je u mojemu vlasništvu. Možda su u gruntovnici unesena neka druga imena, ali to je samo zbog nesređenog stanja u njoj.

Imam i suvlasnike ...istina ...bezbroj ih je, ali mi rado dijelimo.

Nekoliko kafića u centru grada je naše, kao i kazališna dvorana...

Imamo i medijsku kuću, ali o njoj je ionako ovdje riječ.

Sve ovo nismo stekli pretvorbom, nego smo naslijedili od prijašnjih generacija. Čuvamo to i želimo prenijeti, neokrnjeno, na iduće generacije.

Imamo i svoju političku stranku. Od izbora do izbora postaje sve jača ...odavno je prešla u apsolutnu većinu. Zadnji rezultati govore ...preko 60% glasova.

Ne vjerujete! Pogledajte rezultate izbora. Na izbor je izašlo 30 i nešto posto birača. E pa ...mi smo onaj ostatak, koji nije izašao na izbore, zato što  ...na izbornom listiću ponuđene stranke nisu u svojem programu imale stavku ...Volim Brod ...i zbog toga što Brod i Brođane potpuno ignoriraju.

Mi smo jaki i moćni. Ima nas svugdje po svijetu.

I svi imamo samo jedan program ...volimo ovaj grad. Kao što ga Željko voli, koji je zbog nas napravio ovu medijsku kuću. Priključiš li se njemu na bilo koji način ...postaješ neizmjerno bogat. Prema nama su ljudi kao Sanader, Rajić, Kutle, Kerum, Todorić... socijalni slučajevi.

Jer Brod je... malo teško to definirati. Nema veze ...ne znam ja, zna jedan drugi Brođanin, User- name: Vladimir ... a ja ću jednostavno copy/paste:

„Ovdje smo svi zato jer volimo Brod, jer Brod nije "Grad Brod", ni vlast, ni geografski pojam niti poštanstka adresa. Brod smo mi – Brođani“. (citat Vladimir)

Mudri ljudi kažu ...bolje je biti bogat i zdrav, nego bolestan i siromašan

Želiš li i ti biti bogata, ili bogat ...pridruži nam se. Pošalji link na portal sb-online na deset adresa Brođana koje nazivaš svojim prijateljima.

I već si se obogatio.

Emil Cipar

KATARINSKI SAJAM

Katarinski sajam,

Ovogodišnji Katarinski sajam bio je smješten na pravom mjestu. Sportska dvorana Vijuš. Idealna prilika za Brođane da se upoznaju s tom ljepoticom na obali. I brojni Brođani došli. Puno izlagača, puno publike ...nadam se i dobro popunjene knjige naloga.

I ja se uputih na sajam. Bez nekog posebnog cilja, onako da zadovoljim znatiželju. Dojmile me se mogućnosti, koje nova dvorana nudi. I arhitektonski ...dvorana se lijepo uklapa u sliku grada.

Htio sam posjetiti neke udruge građana, koje su na sajmu imale svoj štand. Rekoše mi da su u Hali 5. Malo me to iznenadilo, jer više od jedne hale si nisam mogao predstaviti, gledajući dvoranu izvana. Ajd recimo ...jednu i pol. Ali pet hala ...nikako!

Nekako nađoh četiri. Dobro nisu to baš neke hale, ali tako stoji napisano. A Brođanin vjeruje u sve što je napisano. Iza napisanog stoji neki autoritet, neko iz komiteta, neka faca ...u svakom slučaju.

Hale 5 nema i nema. A baš tu su smještene udruge, koje želim posjetiti. Društvo invalida i SPAS ...Udruga za zaštitu životinja.

Nazovem ih i oni me dovedoše do cilja. Sad ...ako se ovo zove hala, onda bi se WC u dvorani mogao zvati ...rekreacijski centar za sportove na vodi.

Ali nećemo biti sitničavi.

Hala 5 je po mom mišljenju prije hodnik i u njemu su štandovi. Prilično posjetitelja. Na štandu udruge SPAS dijele skromni informativni materijal, jabuke i prikupljaju donacije, koje nikako da dostignu potrebe. Aktivisti imaju pune ruke posla. Ja sam dobio link na njihov blog (http://spas-brod.blogspot.com/) ...pa ako te zanima

Drugi štand, koji me zanimao bio je onaj Udruge invalida. Njima je bilo malo tijesno, jer trebaju prostora za kolica i vozila. Prodaju ukrasne predmete izrađene u vlastitoj radionici. I kod njih dobra posjeta.

Ali nisu tako oduševljeni dvoranom kao ja. Kažu ...da su kojim slučajem i dobili mjesto u Hali 1, ne bi u nju mogli niti ući. Tek tada se sjetim da dvoranu od predvorja dijeli nekoliko stepenica. Za mene sitnica, za njih nepremostiva prepreka.

Mislim da nisam pretjerao ako kažem da je to diskriminacija o kojoj se puno priča ovih dana. Jedna populacija građana je isključena iz jednog dijela javnog života. Niti sa ulaznom rampom nisu zadovoljni. Kažu nije uopće funkcionalna.

E baš ta ulazna rampa se meni svidjela. Arhitektinski se fino uklapa u ovo velebno zdanje.

Ali jebeš ljepotu, kada je potpuno promašila svrhu ...kad ne koristi onima kojima je namjenjena.
Baš kao i kravata. ne služi ničemu, ali uporno se nosi. Ajd dobro ...nekad mi kravata koristila za brisanje objektiva  na fotoaparatu. Poslužila je bar nečemu. Ali ova ulazna rampa ne koristi ničemu ...samo za ukras.

Pri izlasku pogledah još jednom pomenutu rampu. Sišao sam niz nju, ali sada obogaćen za informaciju, da u našem gradu postoji populacija, koja ne može koristiti noge.

Pogledah dvoranu još jednom. Nije mi djelovala tako lijepo, kao pri ulasku. Rampa izgleda kao staza za slalom , kao ružna mrlja. E jebemti ...dokle smo došli.

Nije čudo! Dvoranu su projektirali ljudi, koji mogu koristiti i stepenice. Da su u planove uključili i Udrugu invalida, dvorana možda nebi zadovoljila estetske kriterije, ali bi bila puno ljudskija i otvorenija.

Sada mi zvuče ciničnim sve one velike riječi, koje su izrečene prilikom gradnje dvorane ...kao dvorana stoji svim građanima na raspolaganju... i slično.

Ako niste znali što je diskriminacija ...ovo je bio jedan primjer.

A ako niste znali što je to civilni neposluh ...slijedeći primjer:

Pred dvoranom je postojao još jedan štand, na kojem je pisalo SPAS. Taj štand nije uopće imao nikakve veze sa onim u dvorani. Udruga SPAS je registrirana udruga, koja ima svoga predsjednika i svoj upravni odbor, kao i svoje članove. Međutim neki od članova fučkaju na demokratska pravila i rade po svome.

Tako daju i izjave novinarima u ime Udruge, a na to nemaju pravo. Prikupljaju i donacije, koje se ne pojavljuju u knjigama Udruge.

Moji utisci sa sajma?

Bilo je stvarno svega i svačega!

Emil Cipar

(foto: emil cipar)

KAVA S PREDSJEDNIKOM

Pisah već o gripi i noćnoj mori. Stvarno bilo nekako neobično. Sad znam ...san je san, sreća da je prošao.

Oporavih se i od gripe, ili prehlade ...ili što je već bilo.

Zaboravio i san. Život krenuo normalnim tokom.

Nekoliko dana kasnije ...među poštom neobična kuverta. Veća od ostalih i na njoj suhi žig ...Ured Predsjednika Republike.

Uh jebote ...šta je sad ovo. Znam da te tajne službe kontroliraju sve živo ...ali da su i snove počeli ...to mi već malo previše. To je gore nego Telecom.

Otvorih pismo ...dva lista u njemu. Na jednome stoji ...pozivamo Vas na Kavu s Predsjednikom...

Kava bi se trebala popiti u njegovom uredu na Pantovčaku. Zakazani termin 28. Studeni u 10.55.

E sad ...ne pijem ja kavu svaki dan s Predsjednikom. Neka iskustva imam, ali to je ovdje po gradu ...popijem kavu s Meštrom, ili već s nekim.

Jebiga ...šta ćeš. Valja se pripremiti za put. I ne možeš doći praznih ruku. Samo to mi najmanji problem ...ispekao sam rakiju od dunja, čvaraka ću naći na Katarinskom sajmu, malo pekmeza od šljiva ...i to je to!

Na dan susreta ...kiša. Treba stići do Zagreba. Ajd ...nekako ćemo i to napraviti, ali do Pantovčaka. Moraš proći cijeli Zagreb.

Nekako se nađoh na Pantovčaku 241. Cijelim putem sam razmišljao kako ću ući u areal. Ono ...pozvoniš, pa se Predsjednik, ili njegova supruga javi na domafon, činilo mi se nerealno.

Na ulazu me dočekaše ...sad ne znam što su ...vojska, policija, željezničari,vatrogasci... po uniformama sudeći ...od svega pomalo.

Pregledaše auto i pokazaše mi gdje mogu parkirati. Na parkiralištu nije bilo puno auta ...sigurno ih već pokupio pauk ...pomislih.

Od parkirališta do ulaza u vilu ima pofajn, a kiša pada.

Ali naiđe vozač iz Ureda i odveze me do samoga ulaza u vilu. U vili me pregledaše, kao i sadržaj košare.

Ljubazne suradnice Ureda odvedoše me u prostoriju u kojoj će se servirati kava. Imao sam još dosta vremena razgledati ju. Knjiga gostiju na stolu u kutu. Listam po njoj ...sve imena da odmah moraš zauzeti stav „mirno“. Upisah se i ja. To će sigurno kasnije istrgnuti ...ali neka.

Mobitelom slikam interijer. Ne znam smije li se, jer rekoše mi da je fotografiranje zabranjeno, ali ...šta ćeš.

Nekako mi se moj jeans ne uklapa u ambijent ...ne odgovara pastelnim bojama u prostoriji. Možda sam ipak trebao pitati za savjet. Ma dobro sad ...što je tu je!

Dobio sam i kavu i sok. Baš mi je prijala. Ali što ću sad piti s Predsjednikom. Jebiga ...na to nisam mislio.

Razmišljam hoće li me Predsjednik prepoznati. Prošlo puno godina od našeg posljednjeg susreta. I ...tada je bio običan građanin ...Stjepan Mesić iz Orahovice.

Točno u zakazano vrijeme u dvoranu ulazi Predsjednik u pratnji savjetnika za društvena pitanja i uputi se prema meni.

I onda ...zastane ...pogleda me ...prepoznao me.

Uskoro stiže nova kava. Ipak ...Kava s predsjednikom.

Pričamo o svemu i svačemu ...o ljudskim pravima ...o stanju civilnog društva u Hrvatskoj ...o iseljeništvu.

Predsjednik ne vjeruje da u Brodu liječnici na ispričnicama za školu, pišu i dijagnozu bolesti, od koje učenik boluje. A to i jest teško povjerovati ...ali, tako je.

Sve u svemu Predsjednik je građanin. Ostao isti. Kada to više ne bude, kaže pravit će pekmez od šljiva i rakiju od dunja.

Ne znam odakle mu ta ideja ...ali neka.

Do čitanja!

Emil Cipar