Oporavih se i od gripe, ili prehlade ...ili što je već bilo.
Zaboravio i san. Život krenuo normalnim tokom.
Nekoliko dana kasnije ...među poštom neobična kuverta. Veća od ostalih i na njoj suhi žig ...Ured Predsjednika Republike.
Uh jebote ...šta je sad ovo. Znam da te tajne službe kontroliraju sve živo ...ali da su i snove počeli ...to mi već malo previše. To je gore nego Telecom.
Otvorih pismo ...dva lista u njemu. Na jednome stoji ...pozivamo Vas na Kavu s Predsjednikom...
Kava bi se trebala popiti u njegovom uredu na Pantovčaku. Zakazani termin 28. Studeni u 10.55.
E sad ...ne pijem ja kavu svaki dan s Predsjednikom. Neka iskustva imam, ali to je ovdje po gradu ...popijem kavu s Meštrom, ili već s nekim.
Jebiga ...šta ćeš. Valja se pripremiti za put. I ne možeš doći praznih ruku. Samo to mi najmanji problem ...ispekao sam rakiju od dunja, čvaraka ću naći na Katarinskom sajmu, malo pekmeza od šljiva ...i to je to!
Na dan susreta ...kiša. Treba stići do Zagreba. Ajd ...nekako ćemo i to napraviti, ali do Pantovčaka. Moraš proći cijeli Zagreb.
Nekako se nađoh na Pantovčaku 241. Cijelim putem sam razmišljao kako ću ući u areal. Ono ...pozvoniš, pa se Predsjednik, ili njegova supruga javi na domafon, činilo mi se nerealno.
Na ulazu me dočekaše ...sad ne znam što su ...vojska, policija, željezničari,vatrogasci... po uniformama sudeći ...od svega pomalo.
Pregledaše auto i pokazaše mi gdje mogu parkirati. Na parkiralištu nije bilo puno auta ...sigurno ih već pokupio pauk ...pomislih.
Od parkirališta do ulaza u vilu ima pofajn, a kiša pada.
Ali naiđe vozač iz Ureda i odveze me do samoga ulaza u vilu. U vili me pregledaše, kao i sadržaj košare.
Ljubazne suradnice Ureda odvedoše me u prostoriju u kojoj će se servirati kava. Imao sam još dosta vremena razgledati ju. Knjiga gostiju na stolu u kutu. Listam po njoj ...sve imena da odmah moraš zauzeti stav „mirno“. Upisah se i ja. To će sigurno kasnije istrgnuti ...ali neka.
Mobitelom slikam interijer. Ne znam smije li se, jer rekoše mi da je fotografiranje zabranjeno, ali ...šta ćeš.
Nekako mi se moj jeans ne uklapa u ambijent ...ne odgovara pastelnim bojama u prostoriji. Možda sam ipak trebao pitati za savjet. Ma dobro sad ...što je tu je!
Dobio sam i kavu i sok. Baš mi je prijala. Ali što ću sad piti s Predsjednikom. Jebiga ...na to nisam mislio.
Razmišljam hoće li me Predsjednik prepoznati. Prošlo puno godina od našeg posljednjeg susreta. I ...tada je bio običan građanin ...Stjepan Mesić iz Orahovice.
Točno u zakazano vrijeme u dvoranu ulazi Predsjednik u pratnji savjetnika za društvena pitanja i uputi se prema meni.
I onda ...zastane ...pogleda me ...prepoznao me.
Uskoro stiže nova kava. Ipak ...Kava s predsjednikom.
Pričamo o svemu i svačemu ...o ljudskim pravima ...o stanju civilnog društva u Hrvatskoj ...o iseljeništvu.
Predsjednik ne vjeruje da u Brodu liječnici na ispričnicama za školu, pišu i dijagnozu bolesti, od koje učenik boluje. A to i jest teško povjerovati ...ali, tako je.
Sve u svemu Predsjednik je građanin. Ostao isti. Kada to više ne bude, kaže pravit će pekmez od šljiva i rakiju od dunja.
Ne znam odakle mu ta ideja ...ali neka.
Do čitanja!
Emil Cipar
Nema komentara:
Objavi komentar